Društveno korisno učenje (DKU), kao model poučavanja prvotno razvijen 1967. godine u Sjedinjenim Američkim Državama poznat pod nazivom service-learning, za što su zaslužni Robert Sigmon i William Ramsey (Ćulum, Ledić, 2010.), je višedimenzionalno obrazovno iskustvo u kojem studenti/ce aktivno sudjeluju u kvalitetno osmišljenoj i organiziranoj aktivnosti u zajednici koja odgovara na prepoznate potrebe te zajednice. Putem primjene DKU-a studenti/ce promišljaju, preispituju i analiziraju vlastite aktivnosti što im omogućuje dublje razumijevanje sadržaja kolegija, uvažavanje doprinosa (znanstvene) discipline te snažniji osjećaj osobne društvene odgovornosti (Bringle, Hatcher, 1996.).
Također društveno korisno učenje može se razumjeti kao model putem kojega studenti/ce uče kroz aktivno sudjelovanje u pomno promišljenim, planiranim i organiziranim aktivnostima koje odgovaraju na potrebe zajednice, a koordinirane su od strane sveučilišta i partnerske organizacije/ustanove u zajednici, te su aktivnosti integrirane u akademski kurikulum. Putem DKU-a studentima/icama se omogućuje vrijeme za promišljanje, raspravu i pisanje o iskustvima stečenima tijekom sudjelovanja u aktivnostima i pruža se prilika za primjenu novostečenih znanja i vještina u realnim životnim situacijama u vlastitim zajednicama. Dalje, studenti/ice unapređuju ono što se uči na nastavi šireći prostor učenja i na zajednicu, te promiču i potiču daljnji razvoj osjećaja društvene odgovornosti pojedinca i brige za druge. Ova metoda omogućava intelektualno i društveno angažiranje studenata/ica kao i što studente/ice čini društveno odgovornijim građanima/kama.
Dakle društveno korisno učenje potiče snažnu integraciju sveučilišta u lokalnu zajednicu povezujući svoje resurse, rad i istraživanja za konkretne potrebe te zajednice. Studentima/icama omogućuje direktan angažman u lokalnoj zajednici i neposredan kontakt, te razvijanje specifičnih znanja i vještina koja stječu nudeći vlastita rješenja kao odgovore na postavljena pitanja/probleme utkana u sadržaj i nastavni plan kolegija.
Koja je razlika između praktičnog rada u nastavi, volontiranja i društveno korisnog učenja?
Praktičan rad u nastavi podrazumijeva da su studenti/ice primarni primatelji/ice i korisnici/ice informacija i znanja, te se u prvi plan postavlja profesionalni razvoj studenata/ica. Dakle, putem praktičnog rada u nastavi naglasak se stavlja na stjecanje novih znanja i vještina, ali kontekst zajednice i doprinosa zajednici je zanemaren.
Volontiranje pak podrazumijeva da je zajednica ta koja je primarni korisnik, a ishodi učenja nisu povezani s nastavnim programom. Volontiranje se ne odvija prema unaprijed određenim zadacima i programima za studenta/icu koji s povezani s ishodima učenja. Volonterske aktivnosti također u drugi plan stavljaju koncept učenja i profesionalni razvoj studenata/ica.
Društveno korisno učenje, u odnosu na praktičan rad u nastavi i volontiranje, podrazumijeva recipročan odnos na relaciji student/ica – zajednica. Profesionalni i osobni razvoj studenata/ica i briga za zajednicu jednako su važni, a potrebe/problemi zajednice i adekvatna rješenja imaju isti značaj. Postoji ravnoteža između ciljeva kolegija i ishoda djelovanja u zajednici te uravnoteženost konteksta nastavnog programa, zajednice i učenja studenata/ica (Ćulum, Ledić, 2010.).
Društveno korisno učenje i projekt HOOD
Program društveno korisnog učenja u kontekstu projekta Humano obrazovanje – odgovorno društvo podrazumijeva uključivanje studenata/ica Sveučilišta u Rijeci u rad organizacija civilnog društva za vrijeme njihova studiranja. Studentima/icama će se omogućiti stjecanje praktičnih iskustva tijekom pohađanja novog kolegija te uključivanje u izravne aktivnosti za rješavanje potreba lokalne zajednice. Studenti/ice će usvojiti kompetencije i produbiti znanja vezana uz društveno važnu tematiku kojom se bave Udruge Lori, PaRiter i SOS Rijeka. Kroz jasno određene zadatke tijekom pohađanja nastave učit će o važnosti kulture nenasilja, ljudskim i građanskim pravima i slobodama, općim i specifičnim pravima žena i seksualnih manjina, kao nužni(m) preduvjeti(ma) za uklanjanje svih predrasuda za gradnju humanijeg i uključivijeg društva.
